Patent je vrsta intelektualne svojine koja svom vlasniku daje zakonsko pravo da isključi druge iz pravljenja, upotrebe ili prodaje pronalaska na ograničeni vremenski period u zamjenu za objavljivanje omogućavanja otkrivanja pronalaska.[1] U većini zemalja patentna prava potpadaju pod privatno pravo i nosilac patenta mora tužiti nekoga ko krši patent kako bi ostvario svoja prava. U nekim industrijama patenti su suštinski oblik konkurentske prednosti; u drugima su nebitni.[2] :17
Procedura za dodjelu patenata, zahtjevi koji se postavljaju nosiocu patenta i obim ekskluzivnih prava uveliko variraju između zemalja u skladu sa nacionalnim zakonima i međunarodnim sporazumima. Tipično, međutim, prijava patenta mora uključivati jedan ili više zahtjeva koji definišu obim zaštite koja se traži. Patent može uključivati mnogo zahtjeva, od kojih svaki definiše određeno imovinsko pravo. Ove tvrdnje moraju ispunjavati različite zahtjeve za patentiranje, koji u SAD-u uključuju novost, korisnost i neočiglednost.[3][4]
Prema TRIPS sporazumu Svjetske trgovinske organizacije (WTO), patenti bi trebali biti dostupni u državama članicama STO za svaki izum, u svim oblastima tehnologije, pod uslovom da su novi, uključuju inventivni nivo i da su sposobni za industrijsku primjenu.[5] Ipak, postoje varijacije o tome šta je predmet patentiranja od zemlje do zemlje, takođe među državama članicama STO. TRIPS takođe predviđa da rok trajanja zaštite treba da bude najmanje dvadeset godina.[6]